Želiš li saznati kako najbolje razgovarati s djecom o trenutnim događajima u svijetu, a da ih ne preopteretimo?

 

Prvo pitanje koje se često postavlja je trebamo li djeci uopće govoriti o trenutnim događanjima u svijetu ako nas ništa ne pitaju. U većini slučajeva, ako djeca nisu izravno pogođena ili ako nas ne pitaju, nije nužno da im detaljno objašnjavamo što se događa. Mala djeca često nisu spremna razumjeti teške i složene događaje poput ratova, genocida ili ozbiljnih kriznih situacija.

 

Naša odgovornost kao roditelja je zaštititi ih od nepotrebne traume i stresa. Možemo im reći da se nešto događa, ali da smo tu da ih zaštitimo i da su sigurni s nama.

 

Kada pričati djeci o trenutnim događanjima?

 

Ako djeca ne pokazuju poseban interes za trenutne događaje i nisu izravno pogođena, nema potrebe uvoditi ih u teške teme.

 

Međutim, djeci bi trebalo reći da se nešto događa kada to kreće utjecati na njih, ako nam postave pitanje ili ako ih to iz nekog razloga brine, tada bi bilo korisno da im pružimo odgovore prilagođene njihovoj dobi i zrelosti.

 

Kako pričati djeci o tako teškim situacijama?

 

Kada je potrebno razgovarati s djecom o teškim temama, važno je to činiti iskreno, ali s obzirom na njihovu dob i zrelost. Evo nekoliko koraka kako to postići:

 

  1. Istina, ali bez suvišnih detalja: Informacije trebaju biti istinite i provjerene, ali bez preopterećivanja djece detaljima koji bi ih mogli traumatizirati. Informacije treba prilagoditi njihovoj dobi i zrelosti.

  2. Kratko i jasno: Odgovore na njihova pitanja oblikovati kratko i jasno. Kroz komunikaciju pokazati strpljenje i nježnost na njihova pitanja.

  3. Osiguranje sigurnosti: Naglasak je na pružanju osjećaja sigurnosti dok su uz nas i davanja do znanja da smo tu da ih zaštitimo. To će im pružiti osjećaj sigurnosti i povjerenja.

  4. Praćenje djeteta: Kroz komunikaciju se prate reakcije djece i odgovara se na njihove potrebe. Neka znaju da mogu doći k nama s pitanjima ili brigama. Kada više ne bude bilo pitanja stajemo. Znači, pratimo korak djeteta. 

  5. Usklađenost s našim vjerovanjima: Mi možemo reći neko naše vjerovanje, ali je idealno da je u skladu s nama i da se ne kosi s istinom. 

Zašto ovo radimo na ovaj način? Zato jer idemo u skladu s najvećim načelima sigurnosti: 

 

  1. Velika je nesigurnost kada nešto ne znamo. Ako dijete osjeti da nešto nije u redu, a ne zna o čemu se radi ono samo kreće stvarati scenarije i to može biti opasno. Stoga, kako bi dijete povratilo sigurnost mi želimo pokazati da ćemo im odgovoriti na pitanja i dati im nešto osnovno da znaju o čemu se radi.

 

2. Odnos s nama. Ako odgovaramo djetetu mi gradimo povezujuć odnos pun povjerenja. Stoga, time što dajemo kratke i primjerene odgovore mi djetetu dajemo obrazac gdje zna da može doći k nama s pitanjima, da smo mi njihov provjeren izvor i da smo tu. 

 

Na kraju, važno je napomenuti da je svako dijete jedinstveno pa tako i pristup razgovoru o trenutnim događanjima treba prilagoditi individualnim potrebama djeteta.  Odnos s njima i osjećaj sigurnosti ključni su u takvim situacijama.

 

Mi smo djeci siguran oslonac i izvor informacija, a podrška roditelja im pomaže razumjeti svijet oko sebe na način koji je prikladan za njihovu dob i zrelost.

Rastimo zajedno,

Antonella

Za dodatne primjenjive ideje i alate – prijavi se na Roditelji Sa Svrhom Newsletter.