Ovo neće biti još jedna priča o savršenom odgoju bez posezanja za ekranima, već naše iskustvo puno pokušaja i pogrešaka te što smo kao obitelj naučili i poduzeli iz svega toga. Pa krenimo 🙂
Nekoliko mjeseci nakon što se je malena rodila postalo nam je jasno da su televizija, mobitel i lap-top nešto što ju jako zanima i brzo zaokupi. Nije bilo potrebno mnogo da shvatimo da su crtići pravi hit. Štoviše, ako bi joj se stavili crtići smijala bi se, dugo gledala u njih i činilo se kao da se zaista zabavlja. Oduvijek se pazilo da to nisu agresivni crtići te bi bila na mobitelu do negdje sat vremena na dan.
Kod nas se prvenstveno radilo o mobitelu pa je tako malena već s nekoliko mjeseci sama držala tu spravicu i gledala crtiće na njoj. Ubrzo je vrištala kada ih ne bi dobila i tražila ih je sve češće i češće, a mi bi joj dali. Zaista, bilo je to jako jednostavno i njoj i nama.
Sve je to bilo u redu dok nismo nakon nekoliko mjeseci počeli shvaćati da bi ih mogla gledati zaista dugo, ali zato su joj jednostavne svakodnevne situacije postajale sve dosadnije i dosadnije. Crtiće je tražila za vrijeme ručka, u autu, dok su gosti kod nas. Kako smo počeli shvaćati da ju sve manje zanimaju knjige, da se teže i kraće zabavlja sama te da ne pronalazi radost u jednostavnim životnim sitnicama, poput vožnje autom, koliko u crtićima počeli smo uviđati da možda sve nije bajno kako se čini.
Tada sam počela istraživati ekrane i djecu. Začudo, prethodno mi nije ni palo na pamet da bi to moglo biti upitno, ali sam se prevarila i ispostavilo se da naša situacija nije bila bajna. Što sam točno otkrila i što literatura kaže o toj temi napisat ću u sljedećem tekstu jer zaslužuje svoje mjesto, a ovdje mogu reći da je u našem slučaju svakako bilo potrebno nešto poduzeti istog trena.
Shvatila sam da je malena previše izložena ekranima te sam istog trena podijelila sve što sam saznala s ostatkom obitelji kada smo zajedno uvidjeli neke znakove koji su u literaturi prikazani kao kritični za razvoj poput koncentracije, zanimanja za okolinu, lingvističkih sposobnosti, neometane igre, želje za interakcijom i tako dalje . Tog je trena malena prestala dobivati crtiće u bilo kakvoj formi, a kada bi ga tražila težilo se da ju se zaokupi s nečim drugim. Ipak, kroz narednih je nekoliko tjedana bilo dosta situacija gdje je pitala crtiće te više puta plakala jer ih nije dobila. Tu se ustrajalo i aktivno radilo na tome da joj se omogući zdrav prostor gdje joj neće nedostajati ekrani.
Nakon nekoliko tjedana gotovo pa je prestala pitati za crtiće i napredak je postajao vrlo jasan. Najljepše je bilo vidjeti trenutke gdje joj je jednostavno dosadno, gdje gleda u daljinu ili izmišlja načine da se sama zabavi. Sve su to banalne svakodnevne situacije zaista ključne za razvoj, a bile su joj uskraćene time što bi inače tada imala mobitel u ruci.
S otprilike tri godine malenoj je uveden ‘movie day/ night’ ovisno o tome je li film po danu ili noći . To je posebna prilika kada je na televiziji neki dobar crtić koji je klasik, maksimalno jednom tjednom. Sada je to već posebna prilika kojoj se zajedno radujemo gdje je fokus na obiteljskom druženju uz film, a nikako gubljenje vremena pred ekranom.
Ovo je naša priča uz nekoliko pogrešaka. Ni dan danas ne možemo malenoj pustiti neki edukativni kratki video ili pjesmu na YouTubeu jer će u tom slučaju vrištati za crtićima premda ih nije aktivno gledala već dulje vrijeme, ali sada znamo bolje. Danas kada pita za movie day u pravilu nema iznimke. Ako ne planiramo film za taj dan kažemo da filma nema na televiziji što je i istina te malena to odmah shvati.
Bez obzira na sve to, našom edukacijom i radom s malenom, danas su joj fokus i imaginacija jako lijepo razvijeni, a u mnogim je vještinama naprednija od onog što literatura predlaže za tu dob. Ono što ja vidim kao pouku ove priče jest da svakako svi griješimo, ali nema savršenog odgoja. Jedino što možemo je promatrati djecu i truditi se biti što više upućeni. Tako možemo djelovati na situaciju koja nije baš bajna te ju preusmjeriti u odličan smjer.
Pitate se što ćemo dalje? Sada kada malena ima tri i pol godine planiramo uvesti dio dana (oko pola sata do sat vremena) gdje svaki dan u isto vrijeme gleda neki crtić ili edukativnu emisiju za djecu. Još smišljamo točno kako i kada to izvesti, ali budite sigurni i sigurne da ćete saznati čim se odlučimo 😀
Za dodatne primjenjive ideje i alate – prijavi se na Roditelji Sa Svrhom Newsletter.
Rastimo zajedno,
Antonella
