Čini li ti se da bi se tvoje dijete trebalo naučiti nositi sa neuspjehom? Misliš li da bi se situacije kada nešto ne ide po planu mogle iskoristiti za još veći uspjeh? Ako da, ovo je tekst za tebe. U njemu ćemo pričati o jednoj vrlo zanimljivoj tehnici kako djecu naučiti da je neuspjeh samo korak bliže uspjehu.
Na ovaj me tekst potakla anegdota koju je ispričala Renee Jain, specijalistica za anksioznost kod djece. Prije nego što se pozabavimo konkretnom tehnikom u nastavku ti prenosim anegdotu:
Odrasla sam u Chicagu, a u mojem se kućanstvu (kao i mnogima u to vrijeme) gledala svaka košarkaška utakmica Chicago Bullsa. Kao da je bilo jučer, sjećam se svojih roditelja kako priređuju zabavu za 6. utakmicu finala 1998. protiv Utah Jazza.
Nama najdraže osobe svih dobnih skupina skupile su se u našoj obiteljskoj sobi i s iščekivanjem gledale utakmicu.. Gubili smo za jedan bod, a loptu je bila u rukama Michael Jordana. Preostalo je 5,2 sekunde, Jordan je skočio - zabio je! Soba je podivljala ... osvojili smo šesto svjetsko prvenstvo u osam godina !!!
Svi su u to vrijeme željeli "biti poput Mikea". Ja sam htjela biti poput Mikea. Vjerovala sam da je Jordan talentiran i uspješan. Također sam vjerovala da je rođen s tim osobinama.
Kao što možda znate ili ne znate, Michael Jordan je zapravo izbačen iz košarkaškog tima kada je imao 15 godina. Često je doživljavao neuspjeh . Zapravo je slavno rekao: "Propustio sam više od 9000 udaraca u svojoj karijeri. Izgubio sam skoro 300 utakmica. 26 puta mi se povjerilo da gađam presudni koš i promašio sam. U životu sam doživljavao neuspjeh iznova i iznova. I zato uspijevam. "
Kada sam čitala ovaj tekst palo mi je na pamet koliko ponekad želimo krenuti iz uspjeha. Međutim, ako se bojimo neuspjeha moguće je da nikada ni ne krenemo, a onda sigurno nećemo doživjeti ni uspjeh. Upravo nam to govori i ova priča o Jordanu. On je, baš poput svih nas, doživio neuspjeh u mnogim domenama njegova života, ali to je iskoristio kao poticaj i zato je doživio uspjeh.
Vjerojatno se sada misliš kako sve to jako dobro zvuči, ali kako takav način razmišljanja prenijeti na djecu? U tu ću svrhu sada podijeliti jedan trik koji sam čula na predavanju od Rhea Lalle, specijalistice za emocionalnu inteligenciju.
Ona ističe kako mi odrasli moramo biti pažljivi i pažljive s riječima. Ako ističemo samo krajnji cilj onda će dijete misliti da je to ono čemu treba težiti. Kako do toga nebi došlo predlaže jednu vježbu. Ona se sastoji od toga da odaberemo jedan dio dana kada smo zajedno u miru. To može biti pred spavanje, za ručkom ili dok šetamo. Odaberimo jedan period, primjerice, tjedan dana, i svaki dan pitajmo dijete isto pitanje: ‘Što si danas probao/la, a da nije uspjelo? Što se je iz toga moglo naučiti da se iskoristi za sljedeći put?’
Kod ove je vježbe važno naglasiti da je ovo dvosmjerna ulica. Drugim riječima, ako očekujemo da dijete podijeli nešto takvo s nama onda i mi moramo podijeliti neko naše iskustvo, svaki dan drugačije. To može biti neki jednostavan neuspjeh s posla ili iz svakodnevnih situacija poput kuhanja. Tek nakon što podijelimo naš neuspjeh i lekciju možemo pitati dijete da podijeli svoj.
Ovdje je važno da ta naša priča bude kratka i sa jasnom porukom. Nije nam cilj da se dijete krene brinuti za nas, već da ukažemo kako rastemo kao osobe.
Kada ispričamo našu priču važno je ne očekivati odgovor, makar ne prvoga dana. Čak i ako nakon naše priče dijete ne podijeli svoju, to je samo jedan neuspjeh. Sjetimo se priče od Jordana. On je 26 puta gađao presudni koš koji je promašio. Koliko puta ćeš ti podijeliti svoju priču o neuspjehu prije nego ti dijete odgovori?
Radujem se čuti kako je prošao ovaj eksperiment i priče koje ti je dijete reklo. U međuvremenu, ako želiš saznati više o tome kako da djeca uče iz svojih pogrešaka preporučujem ti tekst: Kako poticati samopouzdanje kod djece?.
Rastimo zajedno,
Antonella
Za dodatne primjenjive ideje i alate – prijavi se na Roditelji Sa Svrhom Newsletter.
