Tri savjeta za poticanje koncentiranosti kod djece od rođenja?

Istraživanja pokazuju kako su izvršne sposobnosti koje su povezane s fokusom (koncentriranosti) snažni pokazatelj budućeg školskog postignuća, moćniji čak i od IQ-a. Drugim riječima, koliko dijete može ostati fokusirano u ranoj dobi jedan je najboljih načina za predvidjeti kako će se snaći u školskom sustavu kroz odrastanje. U današnjem tekstu pričamo o tome kako razvijati ovu važnu sposobnost od samog rođenja. 

Često od roditelja čujem: Ma dijete je još malo. Kada naraste radit ćemo na koncentraciji. Ovo je jedan, ja bih ga nazvala ‘nesporazum’. Kada dijete naraste onda se može raditi na fokusu, svakako, ali postoji i drugi način. 

Umjesto da radimo na koncentriranosti možemo dati djeci mogućnost da se fokus nesmetano razvija sam od sebe. Vjerojatno se pitaš kada to kreće. Možda će te iznenaditi, ali odgovor je od rođenja. Primjećuješ li ikada kako beba zainteresirano promatra svoje ručice? To je fokus! Od samog početka djeca imaju sposobnost da se samostalno fokusiraju, a ako im se to omogući fokus će se produljivati i produljivati. 

Ono što se u biti dogodi je da se taj fokus od samih početaka ne cijeni i onda kada ga dijete više nema i krene u školu dolazi do panike. U slučaju da ste sada u toj fazi preporučujem tekst 7 savjeta za razvijanje fokusa kod djece školske dobi – Znanost za roditelje koji govori o tome kako raditi na fokusu kod djece školske dobi. Međutim, fokus postoji od samog početka gdje on može biti nekoliko minuta ili puno dulji, ali važno je dati mu mogućnost da se razvija. Evo nekoliko konkretnih savjeta kako:

  1. Gledanje u ekran ne preporučuje minimalno do 18. mjeseca, a bilo bi idealno kada bi to bilo i dulje. Za to ima mnogo razloga, a jedan od većih je što su ekrani prestimulirajući pa se dijete onda izazovnije fokusira na išta drugo. Možda sada razmišljate o tome kako vaše dijete od jedne godine gleda crtiće, ali se i dalje može fokusirati na druge stvari. Predlažem da se zapitate koliki bi tek onda bio fokus da crtića nema?

.

2. Druga je stvar prekidanje fokusa. Svaki put kad je dijete fokusirano nešto dulje mozak to pamti. To znači da ako se dijete fokusirano igra, a mi njega/nju pitamo je li gladno to je propuštena prilika da mozak zapamti nešto dulji fokus. Naime, da se fokus nije prekinuo pitanjem tko zna koliko bi dijete bilo fokusirano. Ovaj se savjet odnosi na period od rođenja pa do starosti. Ista stvar je s nama odraslima. Ako pišemo nešto i prekine nas se, teže ćemo se opet fokusirati, a ako nas se često prekida onda će nam općenito biti teže koncentrirati se. Naravno, ponekad se treba prekinuti, ali onda bi to trebalo biti pomalo s poštovanjem. 

 

3. Treći je element odnos s nama. Ako se dijete osjeća sigurno puno je vjerojatnije da će se upustiti u samostalnu igru ili fokusirati na nešto. Ta sigurnost se može graditi tako da svaki dan imamo jedan maleni period gdje smo zajedno i ništa drugo ne postoji. Tipičan je primjer čitanje pred spavanje. Time što je predvidljivo kada ćemo im se posvetiti vjerojatnije je da će se samostalno fokusirati. Osjećaju se sigurno pa se mogu opušteno upustiti u istraživanje. Baš poput nas odraslih, kada su nam neke osnovne potrebe ispunjene vjerojatnije je da ćemo se spontano fokusirati na neku strast. Djeci je strast istraživanje, bilo crta na papiru ili kretanja vlastitih prstiju. 

Za nekoliko ideja stvaranja odnosa s djecom možeš pročitati tekst Jesensko stvaranje uspomena – Roditelji sa svrhom

 

U slučaju da ti je potrebno detaljnije vodstvo kroz navedene elemente i ako imaš dijete do 24 mjeseca starosti onda možeš detaljnije pogledati knjige Iz perspektive djeteta. One su napisane tako da vode roditelje od rođenja djeteta do drugog rođendana kroz postavljanje snažnih temelja za fokus. Sve je to napravljeno u svega 20ak stranica gdje je na tebi da pročitaš samo 20ak stranica za mjesec u kojem se dijete trenutno nalazi.

 

 

Više o knjigama možeš pročitati na ovom linku, a ako još nisi, na ovom linku možeš besplatno preuzeti uvod i prvo poglavlje knjige Iz perspektive djeteta 1. 

 

Rastimo zajedno,

Antonella

Za dodatne primjenjive ideje i alate – prijavi se na Roditelji Sa Svrhom Newsletter.

 

 

Moglo bi te zanimati i...

Istraživanja pokazuju kako su izvršne sposobnosti koje su povezane s fokusom (koncentriranosti) snažni pokazatelj budućeg školskog postignuća, moćniji čak i od IQ-a. Drugim riječima, koliko dijete može ostati fokusirano u ranoj dobi jedan je najboljih načina za predvidjeti kako će se snaći u školskom sustavu kroz odrastanje. U današnjem tekstu pričamo o tome kako razvijati ovu važnu sposobnost od samog rođenja. 

Često od roditelja čujem: Ma dijete je još malo. Kada naraste radit ćemo na koncentraciji. Ovo je jedan, ja bih ga nazvala ‘nesporazum’. Kada dijete naraste onda se može raditi na fokusu, svakako, ali postoji i drugi način. 

Umjesto da radimo na koncentriranosti možemo dati djeci mogućnost da se fokus nesmetano razvija sam od sebe. Vjerojatno se pitaš kada to kreće. Možda će te iznenaditi, ali odgovor je od rođenja. Primjećuješ li ikada kako beba zainteresirano promatra svoje ručice? To je fokus! Od samog početka djeca imaju sposobnost da se samostalno fokusiraju, a ako im se to omogući fokus će se produljivati i produljivati. 

Ono što se u biti dogodi je da se taj fokus od samih početaka ne cijeni i onda kada ga dijete više nema i krene u školu dolazi do panike. U slučaju da ste sada u toj fazi preporučujem tekst 7 savjeta za razvijanje fokusa kod djece školske dobi – Znanost za roditelje koji govori o tome kako raditi na fokusu kod djece školske dobi. Međutim, fokus postoji od samog početka gdje on može biti nekoliko minuta ili puno dulji, ali važno je dati mu mogućnost da se razvija. Evo nekoliko konkretnih savjeta kako:

  1. Gledanje u ekran ne preporučuje minimalno do 18. mjeseca, a bilo bi idealno kada bi to bilo i dulje. Za to ima mnogo razloga, a jedan od većih je što su ekrani prestimulirajući pa se dijete onda izazovnije fokusira na išta drugo. Možda sada razmišljate o tome kako vaše dijete od jedne godine gleda crtiće, ali se i dalje može fokusirati na druge stvari. Predlažem da se zapitate koliki bi tek onda bio fokus da crtića nema?

.

2. Druga je stvar prekidanje fokusa. Svaki put kad je dijete fokusirano nešto dulje mozak to pamti. To znači da ako se dijete fokusirano igra, a mi njega/nju pitamo je li gladno to je propuštena prilika da mozak zapamti nešto dulji fokus. Naime, da se fokus nije prekinuo pitanjem tko zna koliko bi dijete bilo fokusirano. Ovaj se savjet odnosi na period od rođenja pa do starosti. Ista stvar je s nama odraslima. Ako pišemo nešto i prekine nas se, teže ćemo se opet fokusirati, a ako nas se često prekida onda će nam općenito biti teže koncentrirati se. Naravno, ponekad se treba prekinuti, ali onda bi to trebalo biti pomalo s poštovanjem. 

 

3. Treći je element odnos s nama. Ako se dijete osjeća sigurno puno je vjerojatnije da će se upustiti u samostalnu igru ili fokusirati na nešto. Ta sigurnost se može graditi tako da svaki dan imamo jedan maleni period gdje smo zajedno i ništa drugo ne postoji. Tipičan je primjer čitanje pred spavanje. Time što je predvidljivo kada ćemo im se posvetiti vjerojatnije je da će se samostalno fokusirati. Osjećaju se sigurno pa se mogu opušteno upustiti u istraživanje. Baš poput nas odraslih, kada su nam neke osnovne potrebe ispunjene vjerojatnije je da ćemo se spontano fokusirati na neku strast. Djeci je strast istraživanje, bilo crta na papiru ili kretanja vlastitih prstiju. 

Za nekoliko ideja stvaranja odnosa s djecom možeš pročitati tekst Jesensko stvaranje uspomena – Roditelji sa svrhom

 

U slučaju da ti je potrebno detaljnije vodstvo kroz navedene elemente i ako imaš dijete do 24 mjeseca starosti onda možeš detaljnije pogledati knjige Iz perspektive djeteta. One su napisane tako da vode roditelje od rođenja djeteta do drugog rođendana kroz postavljanje snažnih temelja za fokus. Sve je to napravljeno u svega 20ak stranica gdje je na tebi da pročitaš samo 20ak stranica za mjesec u kojem se dijete trenutno nalazi.

 

 

Više o knjigama možeš pročitati na ovom linku, a ako još nisi, na ovom linku možeš besplatno preuzeti uvod i prvo poglavlje knjige Iz perspektive djeteta 1. 

 

Rastimo zajedno,

Antonella

Za dodatne primjenjive ideje i alate – prijavi se na Roditelji Sa Svrhom Newsletter.